Aeseina perspektiva.

Vjetar je zapuhao, tjerajući moju kosu da neukrotivo pleše oko moga lica. Zatvorila sam oči i pokušala se opustiti. Sjedila sam na toj staroj drvenoj ljuljački već satima, ponovno i ponovno vrteći Vansove riječi u mislima. Objašnjenje koje mi je dao bilo je nevjerojatno, nemoguće. No, oduvijek sam znala da nisam normalan čovjek. Po prvi puta u životu pronašla sam neku vrstu spokoja. Napokon sam imala riječi kojima sam se u cjelosti mogla opisati. I, iako su zvučale nevjerojatno, znala sam da su istinite.

Super klon. Biće nastalo spajanjem super gena u jedinstveni DNK kod.

Kroz moje usne se probio zvonki smijeh. Otvorila sam oči i ustala s te stare no čvrste ljuljačke. Odlučila sam da želim upoznati ostale, usprkos riziku.

* * *

Od trenutka kada sam ih ugledala, mislila sam o njima kao o svojim sestrama. I sestre smo uistinu i bile.

Promatrala sam ih kako stoje ispred mene, veličanstvene u svojoj ljepoti, svaka udubljena u neke svoje misli. Nismo progovorile ni riječi ali ipak smo se savršeno sporazumjele. Nijedna od nas nije željela započeti razgovor dok dečki ne dođu.

Nismo dugo čekale; pojavili su se u istoj tišini u kojoj smo i mi bile. Raspršili su se oko nas, kao da zauzimaju poziciju naših čuvara. Shvatila sam da postupaju instinktivno, bez razmišljanja. Moje oči su ih proučavale dok je moj um stvarao procjenu. Susrela sam Vansov pogled i u njegovim očima ugledala napetost koju nisam očekivala. Skrenula sam pogled te ugledala njega.

Čokoladno smeđa kosa mu je ležerno padala do ramena, nekoliko pramena preko njegove desne strane lica. Uzvraćao mi je pogled velikim čokoladno smeđim očima. Trebalo mi je neko vrijeme da počnem disati. Nisam shvaćala što se događa mojemu tijelu, no ono je poput magneta bilo privučeno njegovom. Opirala sam se tom nagonu, koristeći svu snagu svoga uma kako bih ukopala svoje mišiće na mjestu. U njegovim očima sam vidjela istu bitku, te odvratila pogled ne želeći priznati ono što je moje srce tvrdilo.

Pozornost mi je privukao smijeh koji se probio kroz Vansove usne. Pogledala sam ga, iznenađeno shvaćajući da gleda u 'čokoladnog dečka'. 'Čokoladni dečko' ga je ošinuo pogledom, izazivajući još veću provalu smijeha iz Vansa. Nisam shvaćala čemu smijanje, no nisam dobila priliku da ga upitam.

"Lijepo je vidjeti nas sve na okupu nakon gotovo 16 godina", rekao je Vans naglo se ouzbiljivši.

"Kako to misliš 'ponovno'?" Djevojka koja je izgledala poput porculanske lutke me preduhitrila s pitanjem. Nagnula je glavu, rastvorivši usta u savršeno O. Gotovo sam se nasmijala vidjevši je takvu, no situacija mi se činila preozbiljnom za smijeh.

"Upravo tako kako sam i rekao, petite Anne." Vans se pokrenuo i u djeliću sekunde našao se iza nje, grleći je s leđa. Poljubio ju je u zatiljak i zatim se odmaknuo od nje, ponovno nam se svima obraćajući. "Prvi put smo svi bili na okupu u laboratoriju. No vi cure se toga vjerojatno ne sjećate."

Crnokosa djevojka se nakašljala, sa smiješkom pljeneći našu pozornost. "Ja se sjećam", rekla je svojim zvonkim glasom. "Usput, ja sam Senna, za vas koji me ne poznajete" ponovno se nasmješila pokazujući biserno bijele zube. U tom sam trenutku shvatila da im ne znam svima imena, što me potaknulo da progovorim.

"Ja sam Aese, navodno broj 1" podignute obrve sam ponovno pogledala u Vansa. "Što god to značilo."

"To bi značilo da su te 'dragi' znanstvenici, koji su zaslužni za naše postojanje, tako nazvali kako bi te razlikovali od ostale 4 bebe." Čokoladni dečko je objasnio, sarkastično se osmjehnuvši. Ponovno sam osjetila poriv da mu se približim i zagrlim ga. "Evan, drago mi je."

"Koji sam ja broj?" Anne je upitala Vansa s dječjim oduševljenjem u očima.

"3, kao i ja", odgovorio joj je uputivši joj nježan pogled. Zatim je, s okrutnim osmjehom na licu, pogledao u Evana. "A Evan je broj 1, kao i Aese." Svi dečki, osim Evana, su se nasmijali očito uživajući u nekoj privatnoj šali.

Predstavljanje se nastavilo, bez daljnih skretanja s teme. Dečko anđeoskog izgleda, plave kose i smaragdnih očiju je Rynn, koji dijeli broj 2 s ljepoticom plave kose i brončane kože zvanom Lynn. Odmah mi je bilo jasno da su njih dvoje, kao i Anne i Vans, u vezi. Broj 4 su bili Esel i Ryve, a broj 5 Senna i Sarnn.

Esel je krasila blijeda, skoro potpuno bijela koža, zlatna kosa te oči boje plavog safira. Imala je lijepo oblikovano tijelo, i vidjelo se na njenu licu da je svjesna svoje ljepote. Možda i presvjesna.

Ryve je poput i Esel bio svjestan svoje savršenosti. Njegovo lice je u sebi sadržavalo neku okrutnost no ta okrutnost je djelovala fatalno privlačno.

Sarrn i Senna su djelovali kao tihe, no iskrene osobe. Fizički su izgledali nježno i nevino, koliko god to nevjerojatno zvučalo.

Nije mi dugo trebalo da shvatim kako si parovi po broju savršeno odgovaraju, osobnošću i izgledom. I ta me spoznaja nasmrt prestrašila.